Katarina Majkić

Diplomirala je 2004. godine na Odseku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, a pre toga, 1997. stekla je zvanje vaspitača na Visokoj strukovnoj školi za obrazovanje vaspitača u Šapcu. Profesionalno i stručno usavršavanje nastavlja kroz edukacije iz različitih psihoterapijskih modaliteta. Poseduje sertifikate Transakcionog analitičara – savetnika i praktičara Nedirektivne terapije igrom (Child-Centered Play Therapy i Fillial Play Therapy), koje primenjuje u radu sa decom i porodicama.

Pogledajte ovde koje specijalizovane edukacije za savetodavni rad sa decom, mladima i porodicama je prošla Katarina.

Nakon 15 godina profesionalnog iskustva u rada sa decom i porodicama u institucijama i nevladinom sektoru, pokreće Centar za razvoj potencijala dece i mladih – Play Centar.

Profesionalno angažovanje započinje u januaru 2001. godine u predškolskoj ustanovi “Tufnica” u Novom Sadu, gde je radila kao vaspitač i 2004. godine položila stručni ispit (odnosno stekla licencu u obrazovanju). Tokom 2005. godine volontirala je u novosadskom Centru za socijalni rad na programu pripreme dece za polazak u školu iz socijalno depriviranih sredina. Svoje dalje angažovanje u sektoru predškolstva nastavlja 2005. godine u Predškolskoj ustanovi “Radosno detinjstvo=” Novi Sad, gde je radila prvo kao vaspitač, a zatim kao stručni saradnik pedagog do decembra 2014. godine. Tokom profesionalnog angažovanja u predškolskoj ustanovi, između ostalog, bavila se praćenjem vaspitno-obrazovnog rada i instruktivnim radom sa vaspitačima na unapređenju vaspitno-obrazovne prakse. Posebno se bavila programima proširenja pristupa predškolskom vaspitanju i obrazovanju deci romske nacionalnosti. Tokom 2007/08. godine koordinirala je Timom Ustanove za zaštitu dece od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, i od tada se intenzivno bavi proučavanjem ove teme i zaštitom dece od nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja. Od 2009. godine bila je angažovana u Savetovalištu za porodicu u okviru predškolske ustanove ‘’Radosno detinjstvo’’ Novi Sad, gde je stekla bogato iskustvo u savetodavnom radu sa porodicama, ali i kreiranju i vođenju edukativnih programa, predavanja i radionica za roditelje, kao i vaspitače i stručne saradnike u predškolskim ustanovama. Veliku pažnju je posvetila edukaciji roditelja dece ranog uzrasta – od 1 do 3 godine, kroz programe “Stimulacija ranog razvoja kroz igru” i “Mama klub – izazovi ličnog razvoja” i drugih. Bila je mentor studentma odseka za peagogiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, tokom njihove studentske prakse u vrtićima.

Dugogodišnja je aktivistkinja u organizacijama civilnog sektora, sa kojima i danas sarađuje. Od 2005. do 2013. godine, u Udruženju za pomoć Mentalno nedovoljno razvijenim osobama grada Novog Sada (MNRO) koordinirala je više projekata i programa koji su se odnosili na uključivanje dece i mladih sa smetnjama u razvoju u društvenu sredinu, neki od njih su: “Servis personalne asistencije za osobe sa smetnjama u razvoju”, “Budi drug/drugarica osobi sa smetnjama u razvoju”, “Inkluzivni servis za čuvanje dece Cvrčak” i dr. Nakon obuke o volonterskom menadžmentu, dugo godina je koordinirala volonterskim servisom Udruženja, koji je podrazumevao rad sa mladima i njihovu edukaciju za rad sa osobama sa smetnjama u razvoju. U Udruženju za pomoć MNRO stekla je veliko iskustvo u neposrednom radu sa decom i mladima sa smetnjama u razvoju, kao i u radu sa njihovim porodicama. Od 2006. do 2009. godine bila je koordinatorka Omladinskog Kluba “Krilce” u okviru Udruženja MNRO, gde je sa mladima sa smetnjama u razvoju razvijala programe koji su imali za cilj inkluziju mladih sa smetnjama u razvoju u društvenu sreinu, kao i pripremu mladih za samostalan život, kroz programe vežbanja praktičnih životnih veština.

Od 2013. godine uključuje se u rad tima organizacije Centar za proizvodnju znanja i veština (CPZV), sa kojom i danas sarađuje. Učestvovala je aktivnostima tima CPZV-a za izradu predloga projekata koji su se odnosili na inovativne usluge za decu i porodice. Tokom 2014. i 2015. koordinirala je radioničarskim radom sa decom i porodicama u okviru projekta Centar za rani razvoj, koji je pokrenut u partnerstvu sa Udrženjem Roditelj iz Beograda uz podršku Unicef-a, a namenjen je deci koja nisu upisana u predškolske ustanove i njihovim porodicama. Direktno je učestvovala u kreiranju i vođenju eukativnih radionica sa decom i roditeljima u Centru za rani razvoj, a takođe se bavila i savetodavnim radom sa ovim porodicama u domenu stimulacije ranog razvoja, kao i unapređenju njihovih roditeljskih veština. Učestvovala je u kreiranju i realizaciji programa ”Raspust na Naselju” za decu predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta. Koordinirala je grupom volontera/radioničara koji su bili angažovani u programima Centar za rani razvoj i Raspust na Naselju. Učestvovala je u više projekata namenjenih mladima, a bila je i koordinatorka projekta “Istraživanje o mentalnom zdravlju mladih u AP Vojvodini-stanje i perspektiva” (jun – decembar 2015.).

Od 2014. godine saradnica je i Centra za podršku ranom razvoju i porodičnim onosima “Harmonija” iz Novog Sada u okviru kojeg se, sa timom stručnjaka, bavi eukacijom zaposlenih u obrazovanju i socijalnoj zaštiti iz oblasti primene teorije afektivne vezanosti i terapije igrom.

U okviru Play Centra u savetodavnom radu sa porodicama primenjuje teorijske okvire i koncepte transakcione analize, filijalne terapije igrom i teoriju afektivne vezanosti. Poseban fokus je na razvijanju odnosa dete – roditelj kroz igru i usmeravanje na potencijale deteta. Veliku pažnju posvećuje kreiranju i razvijanju programa za decu ranog uzrasta (od 0 do 3 godine) i njihove roditelje, kao i programa za decu predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta iz oblasti emocionalne pismenosti. Kroz akreditovane programe stručnog usavršavanja zaposlenih u obrazovanju i socijalnoj zaštiti, radi na unapređenju kompetencija profesionalaca koji su angažovani u neposrednom radu sa decom i porodicama.